moja New Zealand avantura!!!

srijeda, 08.03.2006.

MILFORD SOUND – najljepši dio New Zealanda, grad INVERCARGILL i regija REGIJA CATLINS

MILFORD SOUND – najljepši dio New Zealanda

panorama Milford Saund-a - panoramska fotografija

Nakon što smo se dobro proveli u Queenstown-u, krečemo prema nacionalnom parku i regiji Fiordland u kojoj se nalazi desetak "Sound-ova" od kojih je Milford Sound jedan od najljepših. Sound je jeko duboka uvala, mjesto gdje ocean ulazi duboko u otok, a te uvale su nastale na mjestima gdje se glečar spuštao s planina i lomio i rušio sve pred sobom, te nakraju s jedne strane svojim djelovanjem, a s druge strane djelovanjem oceana i drugih sila stvorio prekrasne duge uvale s strmim travnatim obalama s mnoštvom vodopada koji niču kao gljive poslije kiše, te drvečem koje se bori za svaki metar slobodnog prostora i zemlje i čvrsto drži uz stijene.

Milford Sound
Milford Sound

Po meni, i milionima drugih turista ovo je najljepši dio prekrasnog New Zealanda. Skoro svaki dan pada kiša sad ili dva, a nakon kiše ugledati ćete 1000-ću da slvom i brojem tisuću vodopada, od kojih su velika većina njih viši od 30 metara, pa sve do onih najvećih od 650metara visine. Pored prekrasne prirode tu su možete vidjeti i mnoštvo prekrasnih životinja kao što su dupini, morski lavovi, pingvini...

jedan od vecih vodopana na Milford Sound-u blizu u čijoj blizini je izgrađena mala hidroelektrana

Postoji i trekking koji je jedan od najljepših na New Zealandu i traje tri dana. Moguć je samo u pratnji vodiča, plača se oko 250NZ$ (1NZ$=4kune) i uključuje spavanje dvije noći u šumskim kolibama u netaknutoj priridi. Potrebno je oko tri mjeseca ranije se prijaviti za ovaj trekking u ljetnim mjesecima jer je tada največa navala turista, a broj ljudi koji mogu na trekking je ograničen.

priroda na Milford Sound-u
priroda na Milford Sound-u

Na putu iz Queenstown-a, prema Milford Soundu prođe se kroz gradić Te Anau. Preporučujem da do vrha natočite svoj rezervar jer je to zadnja benzinska crpka prije Milford Sounda koji je udaljen nekih 130km. U Milford Soundu imate benzinsku crpku koja ne radi non stop, i na kojoj je moguče platiti samo putem kartice koja se prije samog punjenja svog ljubimca ubacuje u automat, te Vam automat odlučuje da li možete ili ne napuniti rezervar.

iznenadni snjeg tijekom ljeta na Milfordu
iznenadni snjeg tijekom ljeta na Milfordu

Nekih 30km prije Milford Sounda prolazi se kroz jedan tunel, koji su ljudi radili bez upotrebe puno mehanizacije za vrijeme recesije u prošlom stolječu. Tunel je nadasve čudan, pod nagibom je, tako da kad idete iz Te Anau-a prema Milford Soundu-u u tunelu vozite nizbrdo, a tunel je napravljen samo s jednom trakom. U tunelu nema rasvjete i dosta je dug. Kada smo mi s našim kombijem dolazili počeo je padati gusti snijeg. Da stvarno, New Zealand ljeto, a počinje padati snijeg. Ovo je bilo malo čudo i za Kiwi-e (stanovnici New Zealanda u slengu se zovu Kiwi). Velikim djelom puta se vozite pokraj prekrasnog velikog jezera, te poslije kroz planinske djelove s gustom šumom. Priroda je prekrasna, a nakon kratke kiše, oko ceste če odjednom se pojaviti mnoštvo vodopada, koji bi željeli svaki da vidite, a to je teško ako vozite jer je cesta jednim kračim djelom jako vijugava. Mene je Tanja stalno opominjala, gledaj cestu a ne vodopada. Ajoj!!!

U Milford Soundu postoji mala hidroelektrana koja napaja ovo malo mjestos električnom strujom. Postoji nekoliko kompanija koje vas s svojim brodom mogu povesti na krstarenje Milford Soundom. Neposredno prije krstarenja je prestala padati kiša, takjo da smo za vrijeme krstarenja imali prekrasno vrijeme, te vidjeli mnoštvo vodopada, dupine koji su plivali uporedo s brodom, morske lavove...

morski lav na stjenama Milford Sound-a
morski lav na stjenama Milford Sound-a

Putovanje je kružno, cijeli Milford Sound do otvorenog mora i nazad. Postoji mogučnost iskrcaja na malom institutu koji u sebi ima veliki akvarij nekih 30tam metara ispod površine mora i njegov obilazak. U tom slučaju se s drugim brodom vračate nazad u Milford.

Tanja i ja krstarimo Milford Soundom
Tanja i ja krstarimo Milford Soundom

Dupini su me oduševili. Nakon što ih je kapetan spazio usmjerio je brod malo prema njima a oni su sami prišli brodu i počeli uporedo plivati s njim. Plivali su ispred pramca broda (prednji dio broda) a kapetan je na razglas objasnio da se ne bojimo da če brod pregazit dupine, jer dupini su puno brži od broda. Nakon par minuta dupini su nestali.

dupin koji pliva tik ispod pramaca broda
dupin koji pliva tik ispod pramaca broda

Nakon povratka napravili smo mali trekking te kad smo se vratili na parking susreli smo opet papigu kea (papiga kija), papiga koja obitava na planinskim područijima. Jako je pametna te od turista traži hranu. Pri povratku s našim kombijem prema Te Anau prije samog tunela smo stali u kolonu jer je na semaforu prije tunela bilo upaljeno crveno svjetlo, te gledali Kie papige kako u grupama kao leteći banditi idu od auta do auta kljunom kuckaju od prozor vozača ili suvozača, a retroviziru čekaju nekih 30tak sekundi, ako dobiju nešto super, a ako ne odlepršaju do sljedečeg auta i tako redom. Na zeleno svjetlo se čeka po 15-tak minuta tako da papige stignu običi sva auta. Jako su pametne te ptice.

Do Te Anau smo stigli s upaljenom lampicom za gorivo, te smo izračunali da naša Toyota može s crvenom lampicom izdržati minimum 30tak km, što je super.

prekrasna polja cvijeca uz cestu Te Anau - Milford Sound
prekrasna polja cvijeca uz cestu Te Anau - Milford Sound

Mi smo bili oduševljeni cijelom regijom Fiordland te svakom tko dođe na New Zealand preporućujemo da je obiđe, jer priroda je nevjerojatno ljepa, a mi krečemo prema regiji Catlins, regiji koja vrvi od prekrasnih morskih divljih životinja kao što su dupini, morski lavovi, pingvini...

INVERCARGILL

Nakon prekrasnog Milford sounda idemo turističkim cestama prema gradu Invercargill. Stapi smo u gradu Riverton da bih se malo odmorili i pojeli, "fish and chips" koji mi se jako svidio. Gradić Riverton se nalazi na obali oceana i jako je lijepi mali simpatični gradić u kojemu dosta mladih surfa na valovima. Inwercargill je grad koji se ne nalati na obali oceana, ali u njemu postoje prekrasni parkovi i muzej u kojemu možete vidjeti prekrasnog velikog gustera "Tuatara". Kažu da taj gušter potječe iz dinastije dinosaura i zaštičena je vrsta. Oni koji žele da odu na treči otok po veličini države New Zealand – Stewart otok, trebaju da dođu do gradiće Bluff na samom kraju južnog otoka, te odande svakodnevno brodovi voze na Stewart otok. Na otoku se nalazi nacionalni park Rakiura, koji je jedno od mjesta na New Zealandu na kojem postoji velika mogućnost da čete moči uz pratnju vodiča tijekom noči vidjeti pticu kiwi simbol New Zealanda. Mi nažalost nismo bili na Stewart otoku ali se nadamo sljedeči put kada dođemo na New Zealand da čemo ga posjetiti. Iz Invercargill-a krečemo u regiju Catlins, regiju koja vrvi životom morskih lavova, pigvina, dupina... i ostalih prekrasnih životinja.

tuatara, gušter koji potječe iz dinastije dinosaura
tuatara, gušter koji potječe iz dinastije dinosaura

Tko se koga prepao, tuatara mene ili ja nje!
Tko se koga prepao, tuatara mene ili ja nje!

spomenik kišobranu u centru grada Invercargill-a
spomenik kišobranu u centru grada Invercargill-a




REGIJA CATLINS

Iz grada Invercargill-a uputili smo se prema regiji Catlins koja se nalazi na samom jugu južnog otoka. U regiji ne postoji neki veći grad več mnoštvo manjih nasenja. Putovali smo turističkim cestama, od kojih jedna trečina nije bila asvaltirana več makadam, što nam je davalo poseban štimung ovoj avanturi. Ako vozite za nekim po makadamskoj cesti, najbolje je da ga prestignete ili da držite dovoljan razmak, jer mnogi sitni kamenčići vam udaraju u prednje staklo ako vozite iza nekoga.

Životinjski svijet je prekrasan. Prije svega mislim na morske lavove, dupine i pingvine. Ovo je jedno nekoliko mjesta na New Zealand-u gdje možete biti tako blizu ovim prekrasnim životinjama, svega na nekih par metara, te ih možete promatrati koliko želite duga, a za to netrebate platiti niti kune ili dolar novozelandski. Naravno trebate se malo raspitati koje su to plaže na kojima postoji mogučnost da se nalaze ove prekrasne životinje, jer vam susretnjivi turistički radnici u ovoj regiji reći će dosta o ovome, te vas na kraju uputiti na neki organizirani posjet s minibusima turističkim koji voze od plaže do plaže. Mi smo se odlučili na samostalni pokušaj, te nismo falili.

U regiji Catlins smo proveli 4-5dana i uživali smo. Vidjeli smo iz neposredne blizine, prvo skupinu morskih lavova, pa onda hektor dupine, te na kraju i žute pigvine.

Prvo smo pronašli kraj jednog svetionika grupu od jednog velikog ogromnog mužijaka s nekoliko ženki kako leži i odmara na plaži. Ženke su na sve nađine pokušavale da zaokupe pažnju mužijaka, koji je ogroman, te su se i između sepe malo svađale, a mužijak je pokušavao da smiri jednu po jednu. Mužijaci su ogromni te mogu biti teški i do 250-400kg, ovisno o vrsti. Največi su morski lavovi, koji spadaju u grupu morski lavovi-slonovi. Ime morski lavovi-slonovi dobili su prije svega što im izraslina na licu slići surli, pa tek onda i zbog svoje velićine.

ogromni mužijak morskog lava s nekoliko morskih lavica
ogromni mužijak morskog lava s nekoliko morskih lavica - regija Catlins, južni otok, New Zealand

Stvarno smo uživali gledajući ih s nekih 10tak metara udaljenosti. Morski lavovi ne napadaju ljude, ni na kopnu ni u moru. Na kopnu su spori ali eksplozivni. Jako su brzi u prvih 20-30, te mogu sustići ćovjeka i ugristi ga. Opet napominjem, nikada morski lavovi ne napadaju čovjeka osim u jednoj situaciji.

Dobro upamtite ovo pravilo.
Nemojte nikada dok morski lavovi leže s mladuncima na plaži, prolaziti između njih i mora, i nemojte se nikada početi približavati iz tog smjera prema njima. Morski lavovi če to shvatiti kao pokušaj napada, te če se prvo podignuti uspravno i fiksirati svoj pogled na vas, te ako nastavite početi će lajati odnosno jer se radi o lavovima biti če to rika, te ako i dalje nastavite se približavati možete očekivati ekspozivni napad.

Da morski lavovi su ogromna stvorenja, teška i do 400kg, ali imaju ogromnu eksplozivnu snagu i brzinu u prvih 30metara. Rijetki su napadi, skoro nikada, morskog lava na čovjeka na kopnu, a ako se i dogode, uvijek je čovjek krivac. Obično turisti fotografiraju morske lavove s sigurne razdaljine od 10-20metara, te najodvažniji koji nemaju dobar zoom, žele još 3-4 metra bliže, i još ako su mladi tu, a prilazite s morske strane i ne obazirete se na upozorenja, tate ili mame morskog lava, kobna greška je na pomolu.

ogromni morski lav koji se odmara na plaži
ogromni morski lav koji se odmara na plaži

Morski lavovi u oceanu su milion puta bolji plivači od čovjeka, te im on može ali nikad nije, biti laka meta. Morski lavovi nikad u oceanu ne napadaju čovjeka, nemožete im se tako lako približiti jer su puno brži od vas i okretniji.

Jedanput smo žetali plažom i prošli pored jednog drveta starog. Kad smo se vračali malo pozornije sam pogledao to drvo i gle tu pored njega leži morski lav. Mi smo maloprije svega 3-4metra prošli pored njega. Drvo, okolni pjesak i morski lav su skoro identične boje. Sreča morski lavovi nisu agresivne životinje, te nije postojala nikakva opasnost, ali toliko su neprimjetni na plaži dok se odmaraju, da postoju mogučnost da dok šetate stanete na njih.

morski lav na kojeg sam umalo ugazili dok smo šetali plažom

morski lav na kojeg sam umalo ugazili dok smo šetali plažom - regija Catlins, južni otok, New Zealand




Postoji jedna uvala u regiji Catlins gdje je vjerojatnost da vidite dupine skoro pa 100%, jer iz nekog razloga, a razlog je taj što je tu mirniji ocean, nekoliko puta na dan Hector dupini dolaze s svojim mladim dupinima. Prava ih je divota gledati kako sjeku valove i iz njih iskaču. Mnogi ljudi koji imaju pauzu na poslu od po ure ili uru za ručak dolaze s autom na to mjesto, jedu sendvič i promatraju dupine. Iz razloga što su u uvali manji valovi, mnogi surferi početnici dolaze na ovo mjesto i gdje se uče surfati. I što se onda događa, dupini sami dok plivate pored daske i gledate koji val da uhvatite, dođo na svega par metara do vas i daske i počnu vas istraživati te plivati oko vas. Netrebate se plašiti kad vidite peraju da li su to dupini ili morski psi jer na New Zealand-u nema morskih pasa.

Jednom prigodom Tanja i ja čim smo ugledali dupine, otrčali smo do plaže skinuli odječu i uskočili u ocean i lagano plivali. Postoji pravilo da nikad ne plivate prema dupinima več normalno svojim pute, a dupini su ti koji odlučuju da li če vam prići ili ne. Ocean je bio jako hladan teko da smo se smrzli. Vidjeli smo na nekih 50metara od nas dupine, pa na nekih 30metara od nas, te još bliže na udaljenosti od 20metara kako nas istražuju i onda su jednostavno otišli. Vjerojatno im nismo bili zanimljivi, pa ipak to smo samo mi ljudi. Da smo imali dasku za surf sigurno bi prišli nam bliže. Kad smo izašli iz oceana dobili smo pljesak jer ocean je stvarno bio hladan.



Predvečer smo otišli u uvalu pored uvale s dupinima u očekivanju da ćemo vidjeti žute pingvine kako se vraćaju doma nakon što su cijeli dan proveli u oceanu. Pigvini u oceanu su nevjerojatno brzi, kao da lete kroz ocean, ali na kopnu su jako spori. Nokon čekanja od uru primječujem jednog, te u narednih par sati još nekoliko žutih pigvina. Žuti pigvini su veći od plavih ali za razliku od plavih pigvina žive samostalno dok su plavi pigvini više društvena bića. Žutim pigvinima za put od oceana do svog doma skrivenog u grmlju blizu stijena potrebno je od 10-15minuta do nekoliko sati, a put je dugačak 50-100metara. Stražno se plaše da im netko ne otkrije mjesto gdje živo, odnosno gdje su mali pigvini, te radi toga su strašno oprezni i čim primjete nekog ili nešto što ih plaši, idu se skrit iza stijene ili pak se vračaju u ocean.

žuti pigvin koji pokušava da dođe doma svog gnjezda u grmlju, gdje ga čekaju mladi,100metara od obale oceana

žuti pigvin koji pokušava da dođe doma svog gnjezda u grmlju, gdje ga čekaju mladi, 100m od obale



žuti pingvin koji se prepao i čeka dok se turisti udalje da bi mogao nastaviti put do svog gnjezda

žuti pingvin koji se prepao i čeka dok se turisti udalje da bi mogao nastaviti put do svog gnjezda




Svatkom tko dolazi na New Zealand a voli divlje životinje svakako bih preporučio da odvoji najmanje jedan tjedan i obiđe regiju Catlins.

SLJEDEČA PRICA - AVANTURA U RAGIJI CATLINS II DIO, - slope point (krajnja točka New Zealanda, prekrasni vodopadi ragije Catlins, svetionici i morske hridi, mnoštvo ovaca... !!!

istražujemo dalje po regiji Catlins, južni otok, super avantura u kojoj cemo stići do najjužnije točke južnog otoka New Zealanda!!!

ODLUCIO SAM DO KRAJA GODINE NAPISATI KNJIGU O NEW ZEALANDU KORISTEČI OVE BLOG TEKSTOVE I FOTKE I KOMENTARE (nažalost izgubio sam 7 komentara u ovoj frci oko rušenja bloba u prošlih par dana), TE BI MI SVAKI VAŠ KOMENTAR DOBRO DOŠAO.
hvala!!!
bruno

- 23:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 07.02.2006.

Rafting avantura na brzacima klase III, IV i V na rijeci Shotover blizu Queenstown-a

Budimo se oko 7:30 i jako smo uzbuđeni. Danas je dan D, da došao je i taj dan, dan za ludi white water rafting na New Zealandu. Radujemo se jer nas očekuju brzaci klase III, IV i V. Brzaci za rafting kategoziraju se od I do V, gdje je I mirna rijeka, a V jako teški i opasni brzaci. I ne samo to, jedan dio raftinga če se odigravati u dugom tunelu ispod zemlje. Jučer smo platili dvije karte za rafting avanturu, svaku po 149NZ$ (600kuna, 1NZ$=4kune) i danas se nadamo super dobroj zabavi. Dobro smo se pripremili, pripremili smo suhu robu da imamo nakon raftinga, do vrha napunili baterije za naš odlični Olympus C-5060 Wide Zoom, stavili u njega praznu 256mb XD-karticu i sve to dobro zapakirali u Olympusovo vodonepropusno kučište (sada tu opremu koristimo pri snimanju prekrasnih fotki turista na turističkom raftingu na rijeci Cetini). Nabrzinu smo doručkovali i u 08:15 smo u turističkoj agenciji spremni za rafting akciju. Po nas dolazi minibus, te krečemo prema rafting kući u kojoj čemo dobiti svu potrebnu za rafting. Dolazimo do rafting kuće i presvlaćimo se te oblačimo debelo dugo neoprensko odjelo od 5mm, dobivamo kacige i prsluke za plivanje, sve odgovarajuće veličine. Nakon toga ponovo odlazimo u minibuse i krečemo na 30minutnu vožnju po makadamskim cestama do rafting starta. Prolazmo kroz prekrasne krajolike u kojima je sniman film Gospodar prstenova. Rafting vodiči (skiperi), su zajedno s nama u minibusu, te nam objašnjavaju, gdje je što snimano i kako je sniman neki kadar iz filma Gospodar prstenova.
Dolazimo na start, skiperi pripremaju raftove (gumene rafting čamce), te jedan od skipera objašnjava nam što i kako trebamo raditi. S nama su i 3 kanuista, koji nam objašnjavaju što ako netko ispadne u rijeku, jer oni su tu da ga pokupe s kanuom. Jedan od njih trojice je prvak New Zelanda u kajaku na divljim vodama što uljeva dodatnu sigurnost. Gledam rafting brodove, pa oni su marke AVON. Ajoj, ajoj mislim u sebi. Ja kao rafting skiper s rijeke Cetina koji je mali milion puta bio na raftingu, a nekoliko prilika je upravljao i raftom marke avon. Jako dobar raft, čvrst, ali i nadasve težak. Razmišljam malo i mislim u sebi, pa ovo nije Dalmacija, Omiš i rijeka Cetina, čiji brzaci su klase I, II, III, (za odličan turistički rafting), ovo je New Zealand i čekaju nas brzaci klase III, IV, V i raftovi moraju biti čvrsti i robusni. Raftovi su ubačeni u rijeku Shotover i čekaju svoju posadu. Danas u jutarnjem terminu na rijeku ide zajedno 11 raftova. Nas 7 s skiperom Grantom kao 8 članom posade ulazimo u raft i krečemo u rafting avanturu.
Na mirnom djelu, upoznajemo se međusobno. Kada sam rekao da sam i ja rafting skiper iz Europe, svi su se malo začudili, i pali su prvi komentari. Vau, pa sada smo duplo sigurni, dva skipera u jednom raftu. Rijeka je brza, nekih 18km naše dionice preći ćemo u nešto manje od 2sata vremena. Za usporedbu rafting dionicu na rijeci cetini od 9km prelazi se za 3-4 sata. To najbolje govori o brzini rijeke Shotover. I napokon dolaze prvi brzaci, prvo klase III, pa postaje sve brze, i veselije. Rijeka se preljeva preko rafta. Pored najzanimljivijim brzaca ali i najopasnijih uvijek dok raftovi prolaze mogu se vidjeti kajaci kako čekaju, nedaj bože ako netko ispadne. I bilo je par turista koji su ispali te su ih kajaci morali pokupiti i ponovo vratiti u raft. Na sreču nije se desilo niti jedno prevrtanje. Dok se prolazimo mirnije dijelove skiper Grant nam govori imena brzaka koje smo upravo prošli (Stoneys rapid,Germans Drop rapid, Pinball rapid...). Na jednom mirnijem dijelu rafting avanture, skiper nam govori da pogledamo prema vrhu kanjona. Iznad naših glava upravo kada smo prolazili odigravao se bungy skok. Pred kraj rafting avanture skiper Grant bira prvog ljevog iz našeg rafta i kažemu da ide na provu, a svi ostali moramo staviti vesla u raft. Ulazimo u tunel koji se zove Oxenbridge tunel, koji je dug nekih 200metara i uz prvog člana naprijed i skipera Granta provlačimo se jako brzo kroz mračni tunel. Stvarno se ništa ne vidi u tunelu, samo se vidi malo svjetlo na kraju koje postaje sve veče i veče, te nam je ono jedina vodilja prema izlazu. Ovaj tunel nije djelo prirode, več kopača zlata od prije 100tinjak godina. I čim smo izišli na svjetlo dana, hop, ogromni brzaci koji se zove Cascade rapids i Mother-in-Law rapid. Na kraju raftinga bili smo jako, jako zadovoljni. Sada idemo na skidane neoprenskog odjela i tuširanje, te na kolačiće i ćaj.
Rafting je bio više nego odlićan, puno brži od turističkog raftinga na rijeci Cetini koji se svakodnevno odvija tijekom ljeta. Kada smo se vratili u Queenstown bili smo jako zadovoljni i umorni, tako da smo odmah išli nešto pojest.

Ako želite saznati više o raftinga u hrvatskoj, rafting avanturama hrvatskih skipera u svijetu, rafting avanturama poznatih osoba, ili pogledati film o turističkom raftingu na rijeci Cetini posjetite www.raft.hr

rafting start, skiper daje upute turistima, Shotover river, blizu grada Queenstown južni otok
rafting start, skiper daje upute turistima, Shotover river, blizu grada Queenstown, južni otok

Tanja i ja na startu rafting avanture, Shotover river, blizu grada Queenstown, južni otok
Tanja i ja na startu rafting avanture, Shotover river, blizu grada Queenstown, južni otok

krečemo u avanturu, a pored nas su kanuisti koji če nas pokupiti ako ispadnemo, Shotover river, blizu grada Queenstown, južni otok
krečemo u avanturu, a pored nas su kanuisti koji če nas pokupiti ako ispadnemo, Shotover river, blizu grada Queenstown, južni otok

rafting na divljoj rijeci u mrklom mraku kroz 200 metarski tunel, Shotover river, blizu grada Queenstown, južni otok
rafting na divljoj rijeci u mrklom mraku kroz 200 metarski tunel, Shotover river, blizu grada Queenstown, južni otok

brzac klase V, jako brzo i mokro, Shotover river, blizu grada Queenstown, južni otok
brzac klase V, jako brzo i mokro, Shotover river, blizu grada Queenstown, južni otok

nakon dvije ure završava naša rafting avantura. Bilo je SUPER!!!
nakon dvije ure završava naša rafting avantura. Bilo je SUPER!!!

SLJEDECA PRICA - AVANTURA JE NAJLJEPŠI DIO NEW ZEALANDA MILFORD SOUND!!!

- 03:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.02.2006.

QUEENSTOWN

panoramska slika okolice Queenstowna  gledana iz grada, južno otok, New Zealand
Grad koji se nalazi na obali jezera u unutrašnjosti New Zealanda i veliko je turističko središte aktivnog turizma New Zealanda. Ovde možete probati razne avanture aktivnog odmora od kojih nama je najzanimljivijija bila rafting. Grad nije velik, ali je ljepo uređen, posebno poluotok koji je pretvoren u ogromni park, koji se nalazi u centru grada. Centrom grada preovladava nekoliko ulica u kojima nije dozvoljen promet automobilima i zovu se Queenstown mall. To je ujedno i velika shoping zona u kojoj možete kupiti svakojake suvenire, ili rezervirati neki od izleta aktivnog odmora. Do brda poviše grada vodi žicara, puno modernija od Sljemenske žicare. Queenstown je ljepo mjesto za izači van, ima ljepe i zanimljive restorane i kafice a jedan od njih je -5, u kojemu je sve od leda.Iako je bilo novozelandsko ljeto, vrhovi planina oko grada su se zabljelili, što je bilo veliko iznenađenje. Uz obalu jezera u samom središtu grada nalaze se statue kiwi-a i emu-a. Ptica kiwi hvala bogu još je živa, ali emu velika ptica nažalost nije. Emu se nije plašio ljudi, te kada su mu se ljudi približavali, nije bježao, te ga je to na kraju koštalo života cijele vrste.

Queenstown mall, glavna ulica u gradu, puna raznoraznih suvenirnica i agencija koje prodaju raznorazne atrakcije aktivnog odmora
Queenstown mall, glavna ulica u gradu, puna raznoraznih suvenirnica i agencija koje prodaju raznorazne atrakcije aktivnog odmora

Kiwi statua u centru Queenstown-a uz obalu jezera
Kiwi statua u centru Queenstown-a uz obalu jezera

Emu statua, u centru Queenstown-a uz jezero, velika miroljubiva ptica koja je izumrla prije nekih 100tinjak godina, neumornim ubijanjem od strane ljudi
Emu statua, u centru Queenstown-a uz jezero, velika miroljubiva ptica koja je izumrla prije nekih 100tinjak godina, neumornim ubijanjem od strane ljudi

SLJEDECA AVANTURA - RAFTING NA SHOTOVER RIJECI BLIZU QUEENSTOWNA NA BRZACIMA KLASE III,IV,V!!!!

- 20:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Od glečara preko gradića Wanaka do Queenstown-a

Put od glečara do Queenstown-a je prekrasan, puno vodopada, rijeka, jezera i prekrasan pogled na šume, planinske vrhove i travnate visoravni. Put je bio dug nekoliko stotina kilometara i cijelim putem smo vidjeli samo par malih naselja. Stoga ako budete putovali ovda nipošto ne zaboravite da do vrha natočite rezervar u svom autu ili kombiju, jer benzinske crpke su ovdje rijetkost. Razmak između dvije benzinske crpke je 100 i više kilometara, te ako fulite jednu, sljedeča je za nekih još 100tinjak km. Naravno cijene benzina ovdje su skuplje. Normalno na New Zealandu litra benzina je 1.18NZ$ (jedan dolat i osamnaest centi, 1NZ$=4kune), a litra dizela je oko 80Nzcenti (oko 3kune). Naš kombi toyota troši benzin, ali on je na ovom predjelu New Zealanda nekih 20% skuplji nego u večim gradovima. Naravno razlog za to je ne toliko izoliranost ovog područija, več ne naseljenost. Rijetka su manja naselja, tako da vas ponekad uhvati mali strah, jer nigdje nema nikoga. Još jedna zanimljivos na cesti je ONE WAY BRIDGES. To su mostovi samo s jednim trakom, te morate dobro paziti na znak tko ima prednost, a tko ne, te porate dobro pogledati ide li več netko po mostu. Neki one way bridge su doliko dugi da na njima postoje i dva proširenja za mimoilaženje automobila. Čak sam naletio na jedan one way bridges preko kojeg osim cestovnog, se odvijao i željeznički promet. Samo sam razmišljao, a što ako mi u susret počne dolaziti vlak. Tko onda ima prednost, vjerojatno onaj tko je jači. Svaki put sam se nasmijao kad sam naletio na one way most. Ceste na New Zealandu su odlične i onda naletite na one way bridges. Napominjem da kiwi vožaći su jako susretljivi, te ako su krenuli prelaziti most, a nisu to smjeli, odmah če se stati, i voziti u rikverc da vam prepuste prednost, ili če vam uvijek dati prednost pri prelasku. Jako pohvalno!
Grad Wanaka je prekrasni mali turistički grad na obali jezera. Jako, jako lijep turistički grad. Nedaleko od njega odmorili smo se u magic centru, gdje smo isprobali razne trikove. Između Wanake i Queenstown-a je velika planina, te glavna cesta vodi oko nje, ali postoji cesta koja je znatno krača i vodi direktno između ova dva grada preko planine. Odlučujemo se za nju. Obično tom cestom vože jaki 4WD đipovi i terenci, ali i mi s svojom toyotom. Dvije kiwi gospođe (drugo ime za novozelanđane je kiwi) su nas pretekle u terencu i zatrubile nam, kao što vi tu radite s kombijem. Na to sam ubacio u nižu brzinu i dao gas, te sam ih do vrha planinskog prijevoja stigao i prestigao. Cesta je bila uska, jako strma i uzbrdo. Čim sam ih prestigao odmah sam im svirnuo, kao što su oni nama prije nekih 10tak minuta uradile. Na vrhu planinskog prijelaza smo stali na vidikovcu i odmorili se nekih po ure. Dok su gospođe s terencem prolazile pored nas vidio sam im strah u očima. Vjerojatno su mislile da samo ludi, ali nismo.
Tek tu smo vidjeli ploču na kojoj piše da je ovo najviša cesta New Zealanda koja direktno vodi od mora. Pogled je prekrasan, na jezera i grad Queenstown u daljini.

putem od glečara do Queenstowna nalazi se mnoštvo prekrasnih vodopada
putem od glečara do Queenstowna nalazi se mnoštvo prekrasnih vodopada

magic centar blizu gradića Wanaka
magic centar blizu gradića Wanaka

ploča koja govori da smo s našim kombijem toyotom town ice iz 1982 godine uspjelu se popeti na najvišu točku cesta New Zealanda
ploča koja govori da smo s našim kombijem toyotom town ice iz 1982 godine uspjelu se popeti na najvišu točku cesta New Zealanda

Pogled s najviše cestovne točke New Zealanda prema Queenstown-u
Pogled s najviše cestovne točke New Zealanda prema Queenstown-u

- 16:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.02.2006.

NEW ZEALAND - AOTEAROA (zemlja dugih bijelih oblaka)

karta New Zealanda s većim gradovima
karta New Zealanda s većim gradovima

karta regija New Zealanda
karta regija New Zealanda

NEW ZEALANDU - AOTEAROA (zemlja dugih bijelih oblaka)

na ulazu u grad Kaitaia na samom vrhu sjevernog otoka na New Zealandu vidjeti cete ovu pozdravnu poruku, koja me je dobrano pozitivno iznenadila
DOBRO DOSLI na maurskom, hrvatskom i engleskom jeziku na ulazu u grad Kaitaia koji se nalazi na samom vrhu sjevernog otoka na New Zealandu
KIA ORA (bog) !!!

Dugo sam razmišljao kakav da napravim blog o NZ, jer sam na njemu proveo tri prekrasna mjeseca (2004 na 2005 -oko Bozica i Nove).
Obisao sam cili sjeverni i juzni otok.Prekrasna zemlja, iza svakog kantuna nesto novo.Juzni otok je jedna velika prekrasna prica: nacionalni parka Abel Tasman, rafting na Shotover rijeci blizu Queenstoown, pingvini, morski lavovi, dupini u regiji Catlins.....Christchurch jako lijep i zanimljiv grad s bogatim nocnim zivotom, kinima, barovima, raznim klubovima. U Invercargill muzeu vidio sam prekrasnog velikog gustera "Tuatara" za kojeg kazu da je iz dinastije dinosaura.


Najvise hrvata je na sjevernom otoku u Aucland-u ima ih dosta (predgrade Henderson),te kada se ide sjevernije od Auclanda.Tu je i nekoliko hrvatskih to jest dalmatinskih klubova, ogromna kauri drveca te pricu o hrvatima - dalmatincima koji su kopali kauri drveca iz zemlje(ogromna drveca koja su pala prije par tisuca godina te ih je prekrila majka zemlja stoljećima) u potrazi za gumom(smolom).
U centralnom dijelu sjevernom otoku oko grada Rotarue mozete saznati puno o Maurima, njihovim obićajima i kulturi te uživati u prekrasnim jezerima. U pečinama Waitomo mozete probati black water rafting, jedinstveni rafting koji se događa 60tak metara ispod zemlje. O raftingu u hrvatskoj i cijelom svijetu (naravno i raftingu na NZ-u) vise mozete saznati na www.raft.hr

S NZ smo se vratili s vise oko 3500 fotki i kratkih filmova, te vam ovim blogom želim prenjeti dio ljepote i divote što sam na NZ doživio.

Od sveg srca se nadam da cu uskoro opet posjetiti NZ, jer ponekad me hvata nostalgija za ljepotama koje sam vidio tamo.

bruno

Putovao sam s svojom djevojkom Tanjom u odlićnom kombiju Toyota town ice iz 1984 kojeg se i dan danas s sjetom sjećam, jer smo ga prodali na kraju naše avanture. Kombi je bio star nekih 20-tak godina, ali nevjerojatno dobar i poslušan, i s njim (a nadam se ni on s nama) nikad nije imao problema. Kupili smo ga na početku naše avanture po NZ za nekih 1500NZ$ (oko 6000kn), i ni dan danas nemogu da vjerujem da tako dobar kombi, istina malo star, za tako malo novca smo uspjeli kupiti.

prića o...

- 00:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 31.01.2006.

SJEVERNI OTOK

SJEVERNI OTOK

Bay of Planty

Regija Bay of Planty i grad Tauranga su bili baza tijekom mog putovanja NZ.
Gradove koje smo posjetili su Tauranga, Mt Maunganui, Te Puke, Katikati, Whakatane.

TAURANGA
Tauranga je najveci grad regije Bay of Plenty na sjevornom otoku NZ.

Tauranga je staro maorsko ime koje i dan danas nosi ovaj grad. U njemu živi oko 100000 stanovnika od kojih su većinom europskog porijekla, ali postoji i maorska zajednica, s svojim obićajima, mjestima za svoje obrede, starim grobljem, igrama i plesovima koje mozete ponekad vidjeti na ulicama ovog ili susjednog grada Mount Maunganui. Kao i u svi gradovima i mjestima na NZ, velika vecina stanovnika Taurange zive u kucama s vrtovima ispred i iza svog doma, a ako vidite poneku zgradu, to vam je sigurno hotel, vladina zgrada ili nesto slicno. U jednom malom parku svaki vikend mogu se za 1NZ dolar klinci voze u maketama pravim americkih i europskih vlakova od kojih su neki na elektricni a neki na parni pogon i stvarno tijekom voznje iz lokomotive se puši.

Tanjin djed Ron je jedan od maketara koji ima super lokomotivu na parni pogon, koja vuće za sobom par vagona svake nedjelje u parku u Taurangi
svake nedjelje u jednom parku u Taurangi djeca uživaju vozeci se u vlakićima koje pokreću preve makete vlakova.

MT MAUNGANUI
Tauranga i Mt Maunganui su udaljeni svega 10km jedan od drugog. Ime je dobilo po malom brdu visokom oko 250 metara, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Taurangu, grad Mt.Maunganui, Papamolu..., prekrasnu pješćanu plažu dugu onoliko koliko oći mogu dosegnuti pogledom, par otoka koji takoder imaju prekrasne pješćane plaže, koje jednostavno nemaju kraja.Maori su obićavali jesti školjke nakon što bih izvadili iz prekrasnog oceana na ovom brdu, te je cijelo brdo puno školjaka, obraslo je travom, s puno zećeva koji trćkaraju tamo-amo, ovcama, stazama i stazicama za dolazak iz njegovog podnožja, na vrh, te s malom poletnom stazom na vrhu za paraglidere i zmajare (para i ovjesne jedrilice). Ovo je jedno od jako ljepih mjesta za paragliding na NZ, start je u svim smjerovima i travnat, a sletna staza je pješćana plaža širine 30-60metara a dužine 100 i vise km.Kako sam se dugi niz godina bavio paraglidingom i preletio dobar dio Hrvatske,bas sam guštao u svakom letu koji sam gledao. Odlićno mjesto za paragliding, moze se dugo, dugo ostati u zraku. Svojom konfiguracijom jako posjeća na letilišta u Hrvatskoj, u Omisu i na otoku Visu.
Roditelji moje djevojke imaju jako simpatićnog i poslušnog psa Ćupka, s kojim smo dosta puta trćali prekrasnom pješćanom plažom od Mt.Maunganui-a do Papamoe. Jednom prilikom smo izigravali i spasioca, ali ne za ljude, vec za ribe. Iz nekog razloga tjekom šetnje primjetili smo dosta riba koje su hvatale zrak po plazi. I onda je usljedila utrka, mene i moje djevojke protiv galebova. Tko prvi do ribe. Dosta smo ih spasili i ponovo ubacili u ocean, ali priznajen, par puta su galebovi bili brzi od nas. Zanimljivo iskustvo, spasioc riba na plazi.

tanja i bruno na vrhu brda mount Maunganui, a u pozadini plaža koja se proteže od Mt Maunganui-a do Papamoe
panorama s brda Mount Maunganui

TE PUKE
Mali gradić nekih 30-tak km od oceana, koji nije poznat po krekrasnim pješćanim plažama, već po kiwi-u, voću koji je poznato po cijelom svijetu, a velike plantaže slićne plantažama vinove loze se nalaze oko Te Puke.


KATIKATI
panoramska slika, pročelje jedne kuće u gradiću Katikati, sjeverni otok, New Zealand
Mali gradić 50-tak km od oceana, s mnoštvom kuća koje su oslikane s prekrasnim slikama iz povjesti NZ. Zbog ovih fasada na slikama mnogi turisti pa i mi, smo par puta samo radi toga stali i prošetali malo ovim gradićem. Veoma lijep i neobićan gradić.

WHAKATANE
panorama ušča rijeke u ocean u gradu Whakatane, s statuom Wairaka - sjeverni otok, New Zealand
Do Whakatane-a smo došli nakon nekoliko ura lagane vožnje i uz pauze iz Taurange, cestom koja velikim dijelom vozi tik uz prekrasne pješćane plaže. Između Taurangei Whakatane postoji nekoliko manjih naselja u kojima smo malo zastali da se odmorimo i nešto ubacimo u kljun.Kroz Whakatane protiće rijeka a on se nalazi na obali oceana. Ime gradu su dali Mauri. Postoji istinita legenda o tome, zašto su maori izabrali baš ovo mjesto za svoje naseljavanje. Istinita legenda kaže da je maorski ratnik-istraživać, s kanuom preko oceana iz Polinezije došao do sjevernog otoka New Zealanda i ploveći uz obalu došao do mjesta gdje velika rijeka se uljeva u ocean, a neposredno uz ušće nalazila se i špilja, te par markantnih brda.Sve je to prekrasno izgledalo, kao što je i danas, te nakon toga, mauri ratnik-istraživać vraća se u Polineziju i o svom otkriću izvešćuje poglavice, koji u velike kanue (brodove) ukrcavaju ostale ratnike, ženu i djecu te se upućuju prema mjestu o kojem in je govorio mouri radnik-istraživać. Dugo su ga tražili te ga naposljetku nalaze. Muškarci se iskrcavaju, pronalaze pećinu, te odlaze da pronađu hrane za sve na brodu jer su dugo,dugo, putovali a hrane i vode je se trošila. Dolazi do osjeke (plima i osjeka u NZ imaju razliku od 2-4 metra), te brod na kome su bile samo žene, djeca i kći maurskog poglavice koja se zvala WAIRAKA, lagano osjeka nosi prema otvorenom oceanu. U to vrijeme žene nisu smjele uzeti veslo u ruke, jer to je muški posal. U jednom momentu Wairaka (kći maurskog poglavice TOROA koji je bio i kametana broda-velikog kanua kojinje nosio ime MATAATUA), uzima veslo i uzvikuje SAD SAM JA MUŠKARAC. Nakon toga sve žene uzimaju vesla i uspjevaju se dokopati obale. U spomen na taj događaj iz maurske povjesti i povjesti ovog grada, ušćem rijeke u more dominira statua prekrasne djevojke WAIRAKA.
Oko grada se nalaze prekrasne plaže, na kojima se surfa, te sam i ja probao da surfam na dasci, prvi put u životu. Jako zanimljiv sport, ali i jako naporan. Puno energije se potroši veslajući na dasci dok se dođe u poziciju da se može uhvatiti vrh vala, a onda ha treba i ihvatiti, te ustati na noge i održavati ravnotežu na dasci. Što vas val nosi brže to vam je lakše to izvesti. Mali milion puta sam pao s daske, ali i to je dio ućenja. Oko grada nalaze se prekrasno uređene staze za hodanje kroz šumu, koja je puna palmi, paprati i zelenila te ptica.

statua WAIRAKA-e kćeri maorskog poglavice TOROA koji je bio i  kapetana velikog kanua MATAATUA
statua WAIRAKA-e kćeri maorskog poglavice TOROA koji je bio i kapetana velikog kanua MATAATUA

surfing na plazi u Whakatane - New Zealand
moj prvi dan surfing-a na New Zealand

Rotorua - regija
ROTORUA - srce maorske kulture

panoramska slika, gejziri - Rotorua, New Zealand
Regija, grad i jezero Rotarua nalazi se u srcu sjevernog otoka New Zealanda. Oko grada postoji još 5-6 prekrasnih jezera okruženim šumom, te prekrasnim stazama za šetnju. Ako želite saznati nešto više ili pak sve o maurskoj kulturi sad ste na pravom mjestu. Grad ima malo neugodan miris, jer u samom gradu se nalaze sumporni izvori, ali nakon kratkog vremena više i ne primjećujeta taj miris. U gradu na više mjesta, posebice u parkovima možete naići na bazene s vrelim blatom kaje izbija iz zemlje i puno izvora s vrelom vodom toplom vodom koja se puši. Gradom dominira veliko jezero s mnoštvom crnih labudova koje plove u njemu. U sredini jezera je mali otok, koji je vulkan i koji je aktivan nekad više a nekad manje. Mnogi turisti s hidroavionima ili u helihopterima nadljeću taj vulkan otok u sredini jezera. U samom centru grada uz obalu jezera nalazi se velika kršćanska maurska crkva a preko puta nje je protestantska crkva u engleskom stilu. Ispod kršćanske maurske crkve sve se puši jer su ispod i oko nje izvori vrele vode. U neposrednoj blizini grada nalazi se maurski institut u sklopu kojega su možete uživati u gejzirima koje pršte 10-tak metara u zrak, bazena s vrućim blatu koje kipti. U zamraćenoj prostoriji možete biti u društvu s kiwi pticom koja je simbol New Zealanda (nažalost nije moguće fotografirati kiwi ptici ni u zatoćeništvu ni u slobodi, da je se nebi uznemirilo, jer je jako strašljiva, a spava cili dan, te samo par sati po noći se hrani, te fotografiranje s bljeskalicom je strogo zabranjeno). Tu možete saznati sve o povjesti maurskog naroda, gledati studente instituta kako rade na izradi maurskih skulptura, te uživati u perfomansu koji pokazuje prvi kontakt maura i europskih doseljenika, i sve do zaćinjeno mnoštvom maurskih pjesama i plesova. Svakom bih obavezno preporućio da za 22NZ$ koliko košta ulaz, obavezno posjeti ovu atrakciju i odvoji za nju najmanje pol ili cili dan.
Stvarno smo Tanja i ja guštali u maurskom institutu.

gejziri u Rotarui
gejziri u Rotarui

bazeni s blatom koje kuva u Rotarui
bazeni s blatom koje kuva u Rotarui

plato između protestantske crkve građene u europskom stilu i kršćanske maorske crkve na obali jezera Rotarua u gradu Rotarua
plato između protestantske crkve europskog stila i kršćanske maorske crkve na obali jezera Rotarua u gradu Rotarua.

druga strana istog platoa, s kršćanskom maurskom crkvom u Rotarui
druga strana istog platoa, s kršćanskom maurskom crkvom

Maorski ratnik za vrijema performansa u Maorskom institutu u Rotarui tjekom kojeg je izvedena HAKA
Maorski ratnik za vrijema performansa tjekom kojeg je izvedena HAKA

ajoj, neznam koliko sam uspijo ali probao sam biti ružniji i od ratnika koji izvode HAKU
ajoj, neznam koliko sam uspijo ali probao sam biti ružniji i od ratnika koji izvode HAKU

Taupo regija

TAUPO
panoramska slika, mjesečevi krateri - Toupo, New Zealand
Nakon prekrasnog iskustva s maurskom kulturom s našom malom toyotom krećemo prema regiji, jezeru i gradu istog imena Taupo. Blizu grada su tri velike atrakcije: ogromni Hukov vodopad (ogromna kolićina vode svaki sekund prođe preko njega), mjesto koje se zove Mjesećev krater (tu se sve puši i dimi), te brzace Aratiatia (nekoliko puta na dan u toćno određeno vrijeme brana se otvara, i kroz skoro suhi usjek poteće ogromna kolićina vode). Sve tri prirodne atrakcije su spektakularne. Važno je napomenuti da za sve prirodne ljepote, nacionalne parkove, ili slićne stvari na New Zealandu ulaz je besplatan, ali atrakcije tipa rafting, canyoning, trekking (naj spektakularniji i najljepšim pravcima), izleti za gledanje vulkana iz zraka, ili s broda...... se naplaćuju. Taupo je mjesto gdje mozete isprobati bangy jamping u samom gradu s litice iznad rijeke visine nekih 100metara. Nisam to probao razmišljajući ovako. Pa uvjek mogu se s paragliderom dići na nekih 2500metara iznad nekog jezera, te ga naglo zatvoriti, pa ako se iz te ekstremne situacije ne izvućem do 1250 metara, lagano mogu aktivirati pomoćni padobran, te tako imati slobodni pad od nekih 1000 i više metara, a ne platiti ni kune to jest dolara. Možda moje razmišljanje nije najprihvatljivije svakom, ali tako ja kontam.
Iz Taupa se laganom šetnjom od uru vremena može doći do Huka vodopada, te za još dodatne 2-3 ure laganog hoda dolazite na Aratiatia brzace. Tek nekih 15minuta hoda od grada, između grada Taupa i Huka vodopada nalazi se mali potok (malo žućkast) koji se uljeva u ogromnu hladnu rijeku. I na tom ušću potoka u rijeku mnoštvo djece i odraslih se kupa, to jest toća tijelo lagano ležeći i sjedeći u vodi. Predložih Tanji, idemo nekih 20tak metara uzvodno uz potok, ovdje je gužva. Sreća božija (a nekad imam sam to prakticirao) da nisam skoćio u taj potok. Voda u potoku je topla, ili ti vruća, ima temperaturu od nekih 60tak Celzijusa. Nakon tag saznanja kad sam pri bilo kakvoj šetnj trebao preći preko potoka, s ogromnom dozom opreza sam provjeravao kakva je voda. Normalno vratili smo se nazad na mjesto gdje su se svi brćkali. Nevjerojatno, trebate kad tjelo totalno smoćite centimetar po centimetar da se pomićete, dok ne nađete idealnu temperaturu za vaše tjelo, jer samo 10tak centimetara ljevo ili desno, voda je ledeno hladna ili prevruća.

mjesto gdje se potok s vrućom vodom uljeva u hladnu rijeku
mjesto gdje se potok s vrućom vodom uljeva u hladnu rijeku

Tanja, ja i Huka vodopad, vodopad s najviše vode, Taupo - New Zealand
Tanja, ja i Huka vodopad, vodopad s najviše vode, Taupo - New Zealand

mjesećevi krateri - Taupo, New Zealand
Mjesečevi krateri na Zemlji - Taupo, New Zealand

brzac Aratiatia, prije puštanja vode s brane - Taupo, New Zealand
brzac Aratiatia, prije puštanja vode s brane - Taupo, New Zealand

brzac Aratiatia, nakon što je puštena voda s brane, ovdje ni ja nebih probao rafting
brzac Aratiatia, nakon što je puštena voda s brane, ovdje ni ja ne bih probao rafting

RUAPEHU planina – vulkan
Zadnji put je eruptirao, bacao iz svog vrha, pepel i dim prije par godina. Tada kai i sada to je jedno od poznatijih skijališta na sjevernom otoku. Iz Taupa s našim malim kombijem,koji uvijek pali uputili smo se lagano prema planini Ruapehu, ali ćim smo saznali da je ovaj vikend zadnji u sezoni skijanja i da nakon toga ski liftovi neće raditi, a vrijeme je bilo sunčano, krenuli smo punim gasom prema planini. Non-stop sam vozio 100km/h,(na NZ nesmijete brže voziti) i za par sati stigli smo na Ruapehu, gdje fatamo ski lift i uskoro smo na snijegu. Ne možeš vjerovat, nekoliko dana prije smo se kupali na plažama u Mt Maunganui a sada smo na snijegu,radimo snješka, zezamo se... Super!!! Cili dan smo guštali na planini i snigu, pri povratku popili vrući čaj u restoranu u sklopu ski centra i prije mraka smo se uputili s planine u njeno podnožje, te donjeli odluku da lagano krenemo prema Waitomo pećinama, to jest idemo probati black water rafting (rafting koji se događa u rijekama koje teku kroz pečiname nekih 65metara ispod zemlje)

planina - vulkan Ruapehu, sjeverni otok, New Zealand
planina - vulkan Ruapehu

Tanja i ja napravili smo svog snješka na New Zealandu
Tanja i ja napravili smo svog snješka na New Zealandu

WAITOMO
Neposredno prije dolaska do Waitomo pečina, nekih 30tak km prije njih dolazimo u jedan mali gradić u kojem je upravo se održavala proslava grada s velikom paradom svega i svaćega te brojnim natjecanjima. Bilo je tu puno old timer auta, ljudi koji su maskirani hodali na štulama (drvenim nogama), maora koji su prodavali svoje specijalitete. Maorska zajednica učestvovala je na ovoj proslavi s svojim plesovima i u svojim tradicijonalnim nošnjama. Gledali smo natjecanje u brzom šišanju ovaca i rezanju drvenih velikih panjeva. Stara parna lokomotiva na parni pogon stara par stotina godina je specijalno vozila tamo-amo i fučkala dim. Jako zanimljiv dan. Od jednog uličnog prodavaća za par dolara kupili smo par komada greenstone(zelenog – prekrasnog kamenja) simbola New Zealanda.

natjecanje u brzom sječenju drva - Waitomo, sjeverni otok
natjecanje u brzom sječenju drva - Waitomo

BLACK WATER RAFTING – WAITOMO PECINE
Došao je i taj dan, idemo na rafting, rafting koji se odvija u rijekama koje teku kroz pečine nekih 65 metara ispod zemlje. Na početku upoznajemo vodiče koje če nas voditi kroz ovu avanturu. Za vodiče smo dobili jednu djevojku i dečka. Dobijamo i suha neoprenska odjela koja štite cijelo tijelo od hladne vode, čizmice za noge i kacigu s svijetiljkom na glavu. Mi grupa od 9turista i dva vodića sjedamo u kombi i za nekih 10tak minuta smo na startu naše avanture. Prvo svak dobiva po jednu napuhanu unutrašnju gumu od auta, te nam onda vodići objašnjavaju što nas to ćeka, i daju nam instrukcije koje moramo zapamtiti i naućiti. Pogledajte kratki video o tome. Nakon kratkih uputa na suhom s gumama skaćemo u rijeku da bih se malo privikli na sve ovo. Ponovo izlazimo na suho, te opet sjedamo u kombi, koji nas nakon još nekih 5 minuta vožnje dovodi do ulaza u pečinu gdje počinje naša avantura. Ulazimo jedan za drugim u pečinu, palimo svjetiljke na glavi i ulazimo u jednu prostoriju gdje nam vodiči još jednom ponavljaju kratke upute. Sjedamo u te gume i provlačimo se kroz tunele, niz prekrasne pečine, kroz koje nas nosi kristalno čista rijeka. Na ravnim dijelovima, jedno drugo hvatamo za noge, te kao zmija provlačimo se kroz lavirint pečina i uvijek moramo slušati onoga prvog (nagni se lijevo, nagni se desno, sagni glavu...). U jednom trenu dolazimo u na jedan pravac gdje stajemo, te nam vodići govore da ugasimo lampe na glavi. I tada, otvara nam se jedan novi svijet. U totalnom mraku na dubini 65 metara ispod površine milijon malih zvjezdica, da zvjezdica. Pa naravno da to nisu zvjezdice već tisuće i tisuće svitaca koji svjetle u mrklom mraku. Kao prevo veliko zvjezdano nebo s tisućama zvijezda. Pokušao sam, ali nasam uspijo to fotografirati jer za to je potrebna posebna foto oprema, iako moj olympus 5060wide zoom je bio u vodonepropusnom oklopu i izgledao je super profesionalno, nije mogao da snimi te svice (zvjezdice). To mu je bila prva uporaba u vodi u rijeci ispod zemlje, i položio je s najboljom ocjenom svoj ispit, te ga sada koristimo svakodnevno za fotografiranje turista na rafting avanturi na rijeci Cetini. Provlačenje kroz lavirint pečina traje oko 90 minuta i jako je zabavan. I napokon nakon nešto više od uru i pol ugledali smo svjetlo i shvatili smo da se bližimo kraju naše avanture. Tanja i ja smo uživali u ovoj prekrasnoj adrenalinskoj akciji u pečinama Waitomo te bih je preporučili svim mladim ljudima. Stvarno jako dobro. Nadam se da ču imati u budučnosti priliku još koji put se vratiti i uživati u adrenalinskim radostima back water rafting avanture.

cijela grupa i ja kuštamo u black water rafting avanturi
cijela grupa i ja kuštamo u black water rafting avanturi

tanja je poludila od adrenalina na black water rafting avanturi
tanja je poludila od adrenalina na black water rafting avanturi

- 18:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.01.2006.

put od Waitomo pečina do Wellingtona

Put od Waitomo pečina do Wellingtona trajao je par dana, plus par neplaniranih dana. Naša kombi se malo pokvario tako da smo ga morali voditi na popravak. Prve znake nemoći je pokazivao pri dolasku u Waitomo, ali mi smo mislili da je to samo problem u akumulatoru, ali na kraju je ispala da je crko atenuator. Neobjašnjivo kombiju je nestajalo struje, a u početku smo mislili (jer je kiša padala) da se negdje od vlage dogodio kratki spoj i da se akumulator brže prazni. Dva tri puta smo ga morali paliti na guranje. Pri parkiranju tražio sam samo nizbrdice. Prvo smo kupili novi (večeg kapaciteta) akumulator, jer nas još čeka cili južni otoki i dobar komad sjevernog, a s atenuatorom smo imali malih problema. Novi je bio malo skup i trebalo je čekati dan da dođe iz Aucklanda, te smo zamolli servisera da pronađe polovni atenuator. Cili dan je bio na popravku, od rane zore do kasnog popodneva i nakraju su ga uspjeli napraviti i u njega ugraditi polovni atenuator. Serviser je rekao da je kombi u dobrom stanju, a atenuator je mogo, a i nije moro baš sad umrit. Jednostavno, događa se.
To nas je koštalo nekih dodatnih 400NZ$, ali što je tu je. Prije samog kvara stali smo u jednu gostionicu, gdje obično staju vozaći kamiona. U gostionici zidovi su išarani bezbrojnim porukama, tako da smo se i mi potpisali istavili datum. Tko zna, možda su naša imena još tamo.

Krečemo ponovo s kombijem koji u sebi ima novi-polovni atenuator prema krajnjem jugu sjevernog otoka. Prolazimo opet pored planine – vulkana Ruapehu ćiji su vrhovi još pod snijegom. Cesta je odlična i a krajolik prekrasan. Vidjeli smo dosta pašnjaka, ovaca, par prekrasnih vodopada, visećih mostova i plaža s crnim pijeskom. Vidjeli smo na dva tri mjesta gdje je vodena bujica odnjela pola puta, tako da se moralo malo sporije voziti. Jednu noć smo spavali u gradu Wanganui, koji je na zapadnoj obali New Zealanda i ima pješčene plaže crne boje. Pjesak je super sitan i crn, tako kada ga poželite skinuti sa sebe to traje neko vrijeme i noge vam poslije izgledaju malo prljavo. Ovaj grad mi se baš i nije svidio jer sam vidio dosta kuća, ćije fasade godinama nisu obnavljane. Iz Wanganuia krečemo prema Wellingtonu. Cesta jednim djelom prati ocean, pa opet ide u unutrašnjost. Uz cestu ima par zanimljivih gradića s velikim parkovima. Nakon dugog i zanimljivog puta dolazimo u Wellington.

krajolik New Zealanda šira okolica Wanganui-a
krajolik New Zealanda šira okolica Wanganui-a

SLJEDECA PRICA JE WELLINGTON,PREKRASNI GLAVNI GRAD NEW ZEALAND (posjetili smo parlament New Zealanda, vozili se s cable car "slićno zagrebackoj uspinjaci", uživali u parkovima i vrtovima te naravno posjetili nezaboravni prekrasni ogromni "muzej Novog Zelanda TE PAPA TONGAREWA....)

- 18:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.01.2006.

WELLINGTON - Glavni grad New Zealanda

WELLINGTON
panoramska slika glavnog grada New Zealanda Wellingtona, sjeverni otok
U Wellingtonu smo ostali dva dana. Prekrasni grad s koji se diže s morske obale prema brdima koji okružuju grad. Mnoštvo prekrasnih kuća koje su kaskadno poredane jedna poviše druge, a svaka ima nevjerojatan pogled. Centar grada je uz samu obalu, a ćim se malo udaljavate od centra morate voziti jako strmim ulicama. Jako zanimljivo za mene, vozim ljevom stranom i to po strmim ulicama, i još gledaš gdje da parkiraš. Ponosan sam na sebe, kako sam sve to dobro izveo, i naravno na naš mali kombi. Od centra grada do malog brda koje je neposredno iznad grada, došli smo s cable car – nešto slićno zagrebačkoj uspinjaći. Prvo se malo vozite kroz tunel, pa tek onda dolazite na svjetlo dana, i što se više uspiljete sve je bolji pogled na panoramu i luku u gradu. Na vrhu brda je cable car muzej, nekoliko zvjezdarnica. Pješke smo se spustili s vrha brda do grada, kroz prekrasne parkove, koje presjecaju mali potoci i jezerca. Postoji i nekoliko ogromnih vrtova s uržama, te nekoliko parkova staklenika s egzotičnim biljem. Poslije smo se spustili do parlamenta gdje smo se prijavili na jednu organiziranu turu za obilazak parlamenta. Prvo pogledate kratki film o povjesti parlamenta New Zealanda, pa onda idete u obilazak parlamenta od temelja pa skoro do krova. Stvarno od temelja, jer New Zealand je podruće koje ima jako puno potresa, te su sve nove građevine građene s tom spoznajom, a stare su se prilagođavale toj spoznaji. To znaći, da temelji novih zgrada stoje ne nečemu što izgleda kao puno malih guma koje u sebi imaju federe. U stare zgrade napravljene prije stotinjak godina, su se uz pomoć tehnologije ove gumene inovacije strpljiva instalirale, tako da sada i ako se dogodi snašan potres, šteta može biti samo minimalna. To znači ako iako su na trusnom područiju, uopće se ne boje zemljotresa, te nedaj bože ako se i dogodi, šteta će biti nikakva ili minimalna. Nažalost mi u Hrvatskoj živimo i gradimo s pretpostavkom, da nas neće pogoditijaći zemljotres, ali ako nas pogodi.... ajoj nesmijem ni misliti o tom. Zgrada parlamenta i njene prekrasne dvorane se mogu iznajmiti i za vjenćanja. Soba za sastanje premijera je povezana s video linkom s djelovima zemlje na sjevernom i južnom otoku, tako da nije nužno da svi uvjek moraju doči u Wellington na sastanak. U parlamentu neka sjedala su pokrivena ovčijom bijelom ili crnom kožom, a na tim mjestima sjede neki od maorski prestavnika. Neki maorski prestavnici su u oporbi, a neki su s večinom. Sutradan smo otišli u nacionalni muzej Novog Zelanda – Te Papa. Ogroman interaktivni muzej na više nivoa. Puno se razlikuje od muzeja u Hrvatskoj. Ovdje možete naućiti puno o maorskoj povjesti, u mnoštvu malim dvorana pogledati kratke filmove o Novom Zelandu, Maorima, povjesti planeta zemlje, povjesti Novog Zelanda, biljkama, mineralima, u simulatoru doživjeti zemljotres u kući.... U muzeju sam našao i nešto o prvim hrvatima koji su došli na Novi Zeland. U djelu muzeja koji govori o prvim doseljenicima našao sam nešto o hrvatskoj obitelji Babić koja je došla iz dalmacije i bavi se uzgojem grožđa i proizvodnjom vina, sada u okolici grada Napier i Aucklanda. Pored vina Babic na Novom Zelandu možete naći i vino Nobilo, obitelji Nobilo iz vinograda u okolici Aucklanda. Muzej Te Papa je tako velik i tako dobro organiziran i zanimljiv da je potrebno par dana da se cijeli obiđe, a ako vas nešto počne zanimati onda čete tu potrošiti još koji dan. Wellington je i velika morska luka, i jedina putnička luka odakle trajektom možete preči s sjevernog na južni otok. Postoji nekoliko kompanija koje održavaju tu vezu s ogromnim brzim trajektima nekoliko puta na dan između južnog otoka – grada Picton i na sjevernom otoku Wellingtona.

parlament New Zealanda u Wellingtonu
parlament New Zealanda u Wellingtonu

panorama Wellingtona
panorama Wellingtona

prekrasni veliki vrt s ružama, Wellington
prekrasni veliki vrt s ružama, Wellington

novozelandsko vino obitelji Babic s new Zealanda -muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington><br />
novozelandsko vino obitelji Babic s new Zealanda -muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington<br />
<br />
<img src=
Brača Babic neposredno nakon dolaska na New Zealand - muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington

dolazak hrvata na New Zealand - muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington
dolazak hrvata na New Zealand - muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington

početak obitelji Babić na New Zealandu - muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington
početak obitelji Babić na New Zealandu - muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington

vjenčanje Josipa Babić i Mare Grgić -  muzej Novog Zelanda - Te Papa, Wellington

- 18:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 28.01.2006.

S SJEVERNOG NA JUŽNI OTOK

S SJEVERNOG NA JUŽNI OTOK

Došli smo u kombi dvije ure prije polaska trajekta. Ukrcajemo kombi u trajekt koji je ogroman. Cijena ukupne karte za kombi, tanju i mene je oko 250NZ$ (otprilike 1NZ$=4kune) u jednom smijeru. Nepostoji mogučnost kupovanja jeftinije povratne karte, ali postoji nekoliko kompanija koje nude razlićite opcije i razlićite cijene. Trajekti voze cijeli dan i cilu noć tako da postoji oko 10-tak polazaka na dan s jednog otoka na drugu. Trajekt je ogroman, ima restoran, bar i kao u avoionu sjedala,te na velikom platnu možete gledati filmove. Otprilike izvrte se dva filma do kraja putovanja, jer trajekti voze oko 3 i pol ure po normalnom oceanu. Ocean je super nema, velikih valova. Pogled s trajekta na velington je fenomenalna. Nakon toga slijedi vožnja otvorenim oceanom koju koristimo da pogledamo malo film. Prije dolaska do luke Picton na južnom otoku potrebno je uru vremena se provlaćiti kroz tjesnace, poluotoke i male otoke južnog velikog otoka. Pogled je fenomenalan. Sve je zeleno, netaknuta priroda. Dolazimo u Picton, mali gradić na južnom otoku, ali značajna luka pomorska luka. Sve odavde ide prema sjevernom otoku.

Wellington, glavni grad New Zealanda
Wellington, fotka snimljena s trajekta na putu prema južnom otoku

- 15:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 27.01.2006.

JUŽNI OTOK

JUŽNI OTOK

OD PICTONA DO NELSONA

Po dolasku s trajekta odmah iz Pictona idemo prema Nelsonu, ali ne glavnom cestom, nego sporednom koja je puno krača ali i uža i puna zavoja. Priroda je svršena, sve zeleno, puno brežuljaka, malih uvala, ocean je miran jer smo dobrano uvućeni u unutrašnjost otoka. Ovo je raj za ljude koji vole see kayaking (morsk kajak). Mogao bih se danima veslati see kayakom i nikad mi nebi dosadilo.
Nakon par sati vožnje dolazimo na glavnu cestu prema Nelsonu. Pored nas dosta malih brda s drvečem koje se nakon 20godina što raste sječe. Cijelo brdo se posječe u par dana. Nakon toga se cijelo brdo pošumi u par dana, čim se zemlja pripremi za sadnju. Štos je u tome, što ista ta vrsta drveča do svoje potpune zrelosti u Americi treba 60 godina, a na New Zealandu 20 godina (tri puta krače). I tako polako dolazimo u Nelson.

priroda je fenomenalna
priroda je fenomenalna

NELSON

Nelson je ljep grad, s največim brojem sunčanih dana na New Zealandu. Kuće na uzvisinama su prekrasne i imaju tarase i plozore koje gledaju prema oceanu. Rijetko koja kuća drugoj kući zaklanja pogled. Ovo je zadnji veliki grad prije nacionalnog parka Abel Tasman prema kojem smo se uputili. Na parkingu smo primjetili i jedno auto s tablicama na kojima je pisalo Jelena. U gradu smo napravili mali šoping jer dosta je gladno za ovo doba godine, a mi imamo većinom ljetnu robu. Tanja je sebi kupila jeans. Na brdu poviše Nelsona našli smo centar New Zealanda.

centar New Zealanda - Nelson, južni otok
centar New Zealanda - Nelson, južni otok

NACIONALNI PARK ABEL TASMAN

karta svih nacionalnih parkova New Zealanda
karta svih nacionalnih parkova New Zealanda

Nakon par sadi vožnje od Nelsona stižemo na južni ulaz u nacionalni park Abel Tasman. Park je dobio ime po nizozemcu Abel Tasmanu koji je prvi otkrio New Zealand. Na New Zealandu se ne naplačuje ulaz u nacionalne parkove i prirodne atrakcije. Potrebno je najmanje, tjedan da se cili obiđe pješice s varijantom u kojoj se spava u brvnarama ili šatorima cijeli nacionalni park. Zato se odlučujemo na vožnu turističkim gliserom u jednom smjeru, razgledavanje otoka s morskim lavovima, trekkinga po centralnom i najljepšem dijelu parka, te ponovni povratak turističkim gliserom. Odmah nakon 5-minuta vožnje turističkim gliserom dolazimo do razlomljene jabuke, stijene u meru koja izgleda baš kao pazlomljena jabuka. Nakon toga glisiramo ogromnom brzinom prema centralnom dijelu parka, a pored nas prolaze prekrasne pješćane vale. Zaustavljamo se kraj malog otočića i gle na otoku je kolonija morkih lavova. To je prvi put u životu da sam vidio morske lavove u živo a ne u zolaškom vrtu. Gledamo ih iz glisera s udaljenosti od 20tak metara, a i oni nas. Prekrasne velike životinje, koje nisu agresivne i ne napadaju ljude. Na Novom Zelandu ne postoji niti jedna životinja u moru, zraku ili zemlji koja napada ljude ili je njezin ugriz smrtonosan. Nema zmija otrovnica, nema morskih pasa, nama krokodila. Nakon prekrasnog otoka s morskim lavovima iskrcajemo se na obalu i krečemo u našu trekking avanturu. Trekking u nacionalnom parku Abel Tasman je jedan od top 10 najboljih trekkinga na novom zelandu. Staza je odlična, veliki dio trekinga ide kroz šumu ispod palmi, tako da non-stop smo u hladu. To je jako važno iz razloga što na novom zealandu je ultra violentno UV zračenje dosta jako. Razina mu se kreče oko 12, a to je maksimum. Zato se treba dobro namazati kremom. Ja sam osobno nekoliko puta osjetio kako me sunčeve zrake štipaju za kožu. Temperatura može biti 25 C ali sunčeve zrake su i onda snažne. Dio trekinga ide i preko prekrasnih plaža s zlatni pleskom. Plaže s zlatni pjesakom su puno ljepše nego li s crnim pjesakom. Abel Tasman je raj za ljubitelje see kayaking-a. Stotine i stotine zaljubljenika u vožnju s morskim kajakom možete ovdje naći. Plaže koje mno vidjeli pri prolasku turističkog glisera pored njig su sada malo drukčije jer razlika između plime i osijeke je oko 2metra tako da se i pješćani sprudovi mjenjaju. Ako ikad budete u prilici da budete ovdje, najpametnije vam je da ponesete šator i see kayak, te da idete od mjesta do mjesta na kojem je dozvoljeno kampirati najduže 2-3 dana, i tako u nekih 15dana obiđete jako dobro cili park i u tome uživate.
Nakon što smo prošli cili trekking, mrtve umorne gliser nas vrača nazad na početak odakle smo i krenuli, još jednom pored raspuknute jabuke.

Sutra krečemo na sjeverni ulaz Abel Tasman parka, te čemo odatle obići dio parka koji još nismo vidjeli.

raspuknuta jabuka, Abel Tasman nacionalni park
raspuknuta jabuka, Abel Tasman nacionalni park

see kayaking, Abel Tasman nacionalni park
see kayaking, Abel Tasman nacionalni park

morski lavovi, Abel Tasman nacionalni park
morski lavovi, Abel Tasman nacionalni park

viseći most na trekkingu, Abel Tasman nacionalni park
viseći most na trekkingu, Abel Tasman nacionalni park

prekrasna priroda i plaže s zlatnim pjeskom, Abel Tasman nacionalni park
prekrasna priroda i plaže s zlatnim pjeskom, Abel Tasman nacionalni park

Tanja i ja za vrijeme malog odmora na trekkingu, Abel Tasman nacionalni park
Tanja i ja za vrijeme malog odmora na trekkingu, Abel Tasman nacionalni park

SLJEDECA PRICA JE AVANTURA U NACIONALNOM PARKU ABELL TASMAN - SJEVERNI ULAZ

- 15:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.01.2006.

Drugi dio Abel Tasman nacionalni park

dio nacionalnog parka Abel Tasman, koji je moguče preči samo uru prije i poslije vrhunca osijeke, južni otok, New Zealand
Vozimo se preko preko brda i planina do sjevernog ulaza u nacionalni park. Daj dio parka je malo manje posječen iz razloga, što do njega vodi dobar komad ceste koji je samo makadam. Nekih 30km. Ali to za nas nije problem. Priroda je prekrasna, dan sunćan i krećemo od plže do plaže kratki treking. Dio puta za trekking se može proci samo uru prije, uru poslije i za vrijeme osjeke. I dolazimo na taj dio i čekamo osjeku s ostalim trekingašima osjeku uru, dvije. Gubimo strpljenje i pokušajemo preći tjesnac. Vodanam nakon 150metara dolazi do pupka. Čekamo na malom otoku koje se počelo pojavljivati za vrjeme osjeke još 30tak minuta i krečemo i uspjevamo preči uvalu kao prvi. Zanimljivo iskustvo. Inače ne postoji drugi put nego samo taj, koji postoji za vrijeme osjeke i to njenog vrhunca (+ - 60 minuta), odnosno ne postoji za vrijeme plime. Zabavljamo se na velikoj plaži kratko jer moramo natrag. Uglavi stalno imamo upozorenje, ako zakasnimo, morati ćemo čekati oko 6 sati neplanirano, a i bilo je kasno posljepodne. Sretno prelazimo zaljev i onda nazad lagano preko pješćanh plaža nazad da kombija. A kombi se užario od sunca, jer smo ga zaboravili ostaviti u hladu, ali nam se hlad malo pomakao. Krečemo dalje u avanturu po južnom otoku točnije prema gradu Westport-u.

sea kayaking u nacionalnom parku Abel Tasman
sea kayaking u nacionalnom parku Abel Tasman

zlatne pješčane plaže u nacionalnom parku Abel Tasman
zlatne pješčane plaže u nacionalnom parku Abel Tasman

ovo je uvala koju smo trebali preči za vrijeme osjeke
ovo je uvala koju smo trebali preči za vrijeme osjeke

prekrasne školjke posvuda na plaži
prekrasne školjke posvuda na plaži

na plaži možete naci i drvo, koje je ocean izbacio na plažu, tako da sada ćini prekrasnu skulpturu
na plaži možete naci i drvo, koje je ocean izbacio na plažu, tako da sada ćini prekrasnu skulpturu

SLEDECA PRICA - AVANTURA S NOVOG ZEALANDA JE BLISKI SUSTET S MORSKIM LAVOM NA STJENAMA KOD GRADA WESTPORT-a!!!

- 16:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 25.01.2006.

Westport – kolonija morskih lavova

na putu iz nacionalnog parka Abel Tasman do Westporta vidjeli smo mnogo ovaca, južni otok, New Zealand
Na putu smo naišli i na viseći most na a uporedo s njim je napravljen i fly foxs. Preko mosta se ide do mjesta gdje su doseljenici tražili zlato. Dolaskom u gradić Westport opskrbili smo se hranom. Gadić mi se nije baš nešto svididio. Znali smo da u blizu njega postoji kolonija morskih lavova. Potražili smo je i došli do table na kojoj piše, kolonia morskih lavova u ovom smijeru, ali u kojem smijeru, jer tabla je od silnih udara vjetra bila polomljena a mi smo se nalazili na križanju. Ipak nastavljamo ravno i dolazimo do oceana. Lagano pada mrak, a mi gledamo dečke kako izlaze iz mora s daskama za surfanje i spremaju se da idu doma. Rekoh Tanji, Idemo potražiti morke lavove dok se još vidi. Krenuli smo zajedno putičem koji vodi do izbačenih hridi. Putič je sve uži i uži, te lagano nestaje. Nismoih još našli. Spuštamo se na same hridi i lagano polako s stine na stinu skakučemo. Opet ništa. Sve je puno ogromne morske trave, koje je ocean izbacio na stijena. Kiša lagano počinje padati. Postaje klisko hodati po stijenama. I taman kad smo odlučili da se vratimo, skočih s stjijena na sljedeči kad odjednom iza leđa čuh glasan i dubok urlik. Automatski sam skočio na još jednu stijenu i lagano se okrenuo, kad uz stijenu na koju sam skočio uspravno stoji morski lav. Gledada me njemo i nemiče se, kao i ja njega. Nakon par sekundi pomičem se lagano par koraka nazad, a morski lav spušta tijelo i skriva se ispod stijene, te povremeno pušta riku. Tanja skamenjena to promatra. Morski lavovi su životinje teške i do 400kg (ovaj je bio oko 100kg), nevjerojatno brzi i snalažljivi u oceanu, ali na kopnu su znatno sporiji, ali su jako exsplozivni, te u prvih 20metara su nevjerojatno brzi. Ako vas ugrizu možete dobiti mali milion zaraznih bolesti. Nikada ne napadaju ljude, u moru ih nije uopče briga za vas (niste im zanimljivi), a na kopnu, ako stanete između njih i oceana, mogu to svatiti kao prijetnju, jer ste im presjekli jedini put za uzmak, te ako se još i počnete približavat, postoji mogučnost da če vas napast. Naravno prvo če vas upozoriti, dizanjem tijela u stoječi položaj, spreman za akciju, te glasnim urlanjem. To vam je zadnja opomena. Zato nikad ne prilazite morskim lavovima preblizu, a ako baš to želite, onda činite to s kopnene strane, i poslušajte sve savjete što sam vam ih dao.

Sutradan se budim i sretan i nesretan. Sretnan jer sam vidio iz bliske, najbliže blizine morskog lava, a nesretan jer sam očekivao cijelu koloniju, a ne samo jednog. Odlazim prošetat, i na drugom kraju velike plaže vidim puno ogromni parking koji se lagano puni turistima. Postaje mi lagano sumljiva ova situacija. Sjedamo u kombi i vračamo se ponovo na križanje na kojem smo dan prije imali nedoumicu kuda krenuti. Izabiremo sada drugi put, put koji nas nakon par minuta dovodi do velikog parkinga s natpisom seal colony 50 metaes. Idemo na vidikovac poviše stijena i gle, s vidikovca se vidi mnoštvo mali i velikih morskih lavova, kako se odmaraju, ili igraju u oceanu. Prekrasan prizor. Neki na sebi imaju i rane od međusobne borbe, odnosno, možda ih je more bacilo na stijene. Guštao sam par sati gledajući iako je dosta puhalo.

fly foxs na putu prema Westport-u
fly foxs na putu prema Westport-u

morki lav, koji me je iznenadio i jako uplašio
morki lav, koji me je iznenadio i jako uplašio

kolonija morskih lavova pored grada Westport-a
kolonija morskih lavova pored grada Westport-a

SLJEDECA PRICA - AVANTURA - PALACINAKA STIJENE (PRIRODNA ATRAKCIJA NOVOG ZELANDA)

- 18:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PALAČINKA STIJENE

Palačinka stijene nalaze se uz cestu koja ide od sjevera prema jugu uz zapadnu obalu južnog otoka. Stjene stvarno izgledaju kao palačinke, naslagane jedna na drugu. Za obilazak je potrebno nekih 20tak minuta. Palačinka stijene su visoke nekih 20-30 metara i strmo se spuštaju u ocean. Postoje mjesto kad valovi udare u stjene, morska voda koja leti nekih 20tak metara u zrak iznad palačinka stijena.

palačinka stijene
palačinka stijene

stup slane vode diže se 15tak metara iznad palačinka stijena
stup slane vode diže se 15tak metara iznad palačinka stijena

stijena u moru
stijena u moru

SLJEDEČA PRIČA - AVANTURA, FOX I FRANZ JOSEF GLEČAR (vječni snijek i led)!!!

- 12:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

FOX I FRANZ JOZEF GLEČAR

panoramska slika, Fox-ov glečar, južni otok, New Zealand
Nakon palačinka stijena uputili smo se prema glečarima. Fox i Franz Jozef glečar udaljeni su jedan od drugog nekih 20tak kilometara. Nalaze se nekih 30km od mora. Glečar je ogromna količina leda i snijega koja se nezadržljivo spušta, sentimetar po centimetar prema dole. Ustvari danas oba glečara zbog globalnog zatopljenja postaju sve manja i manja, tako da iako se spuštaju, svojom površinom su sve manji i manji, te postoji mogučnost da jednog dana nestane za puno godina. Fox i Franz Jozef glečar su velike turističke atrakcije, ali nisu jedini glečari. Na novo zelandskim alpama postoji mnogo glečara, ali do večine njih je moguče stići samo helihopterom. Na samom kraju glečara iz njih ističe rijeka koja ima prekrasnu prozirnu plavu boju vode. Nije pametno hodati ispod glečara jer uvjek postoji mogučnost snježne lavine. Turisti uz pratnju vodiča svakodnevno odlaze na penjanje po glečaru u posebnoj opremi. Oko glečara su prekrasni vodopadi. Ovdje smo prvi put susreli KIA (kiu), papagaja koji živi u ovakvim hladnim planinskim uvjetima. On je velika atrakcija ovdje, te ga je Tanja malo i nahranila iako je to zabranjeno ali oni su tako pametni i umiljati. Ja sam se čak i popeo po ledenim stepenicama na glečar ali nisam imao specijalnu opremu da odem daleko po glečaru, jer jako je klisko, pa ipak to je led. Jako je opasno bez vodiča se penjati na glečar, zbog lavina leda, snjega i kamenja, te zato što je klisko, te glečar je ispresjecan jako dubokim ledenim gromadama, te postoji mogučnost da padnete između njih, a one su duboke i više od 10tak metara. Ispod glečara je ledena rijeka koja prestavlja još jednu opasnost. Mi smo uživali u ovom ledenom, bijelom raju svega 30tak km od oceana.

Fox-ov glečar, južni otok, New Zealand
Fox-ov glečar, južni otok, New Zealand

Tanja i Bruno ispod Franz Jozef glečara
Tanja i Bruno ispod Franz Jozef glečara

turisti u pratnji vodiča se penju na glečar
turisti u pratnji vodiča se penju na glečar

stepenice po kojima hodaju tiristi uz pratnju vodiča pri penjanju na glečar
stepenice po kojima hodaju tiristi uz pratnju vodiča pri penjanju na glečar

SLJEDECA AVANTURA - GRAD QUEENSTOWN, JUŽNI OTOK
idemo u Queenstown, južni otok, super avantura!!!

- 10:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Priče - avanture koje slijede,
na južnom otoku New Zealanda:

1. Kolonija morskih lavova u gradu Westport
2. Palačinke stijene (jedna od velikih nezaobilaznih atrakcija New Zealanda)
3. Fox i Franz Jozef glečar (iako je bilo ljeto na New Zealandu postoje mjesta s vječnim snijegom i ledom koji se lagano spuštaju prema moru, a to su glečari)
4. Queenstown (grad pun mladosti i svakojakih avantura)
5. Rafting na brzacima Shotover rijeke klase III, IV, V blizu grada Queenstown-a.
6. Milford Sound (nacionalni park Fiordland) – najljepši dio New Zealanda s mnoštvom vodopada prekrasnom prirodom, desetak dubokih uvala koje se nazivaju (sound), puno dupina i morskih lavova.
7. Regija Catlins ( plivanje s dupinima, druženje s morkim lavovima na plaži, istraživanje i gledanje žutih pingvina, te kraj južnog otoka Slope point)
8. grad Invercargill s prekrasnim velikim gušterom "tuatara" i grad Dunedin u kojem je kolonija albatrosa i najstrmija ulica na svijetu.
9. Grad Oamaru s velikom atrakcijom, kolonijom plavih pigvina
10. grad Christchurch u blizini kojega je poluotok Akaroa s velikom francuskom kolonijom koja živi tu od početka naseljavanja New Zealanda.
11. Kaikura – mjesto prepuno morskih lavova i mjesto odakle se ide na gledanje kitova koji prolaze tik uz obalu New Zealanda.
12. Povratak s južnog otoka na sjeverni.

na sjevernom otoku New Zealanda:

13. grad Napier s morskim muzeom New Zealanda i dupinima, morskim lavovima koji izvode fenomenalan performans u bazenu.
14. Božić u Tauronga-i
15. Nova godina u Whangarei
16. Bay of Islands
17. gradić Kerikeri i kauri ogromno drveče.
18. 90 mile beach (vožnja kombijem po plaži)
19. Pješčane dine i Cape Reanga – sami vrh sjevernog otoka
20. Kauri drveče, gum, gradovi Kaitaia i Dargaville s hrvatskim natpisima dobrodošlice i pozdrava za sretan put pored ceste, hrvatskim - dalamtinskim klubovima, spomenicima prvim kopačima gum smole –hrvatima, te hrvatskoj crkvi na samom kraju New Zealandu.
21. Coromandel regija (katedrala špilja i hot wather beach s natpisima NO SWIMMING).
22. Povratak iz Aucklanda, preko Sydney, Hong Konga, Londona u Hrvatsku.

- 02:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se